Društvo

Gost emisije “Život je more” bio je Miro Milovanović, skiper iz Kotora. Završio je Pomorsku školu i Višu pomorsku u Kotoru.  

Plovidbu je započeo na prekookeanskim brodovima. Iskustvo pomorca stekao je na četiri broda: tankeru, balku i dva kontejnera. U navigacionu knjižicu na prekookeanskim brodovima upisao je dvije i po godine navagacije. Nakon toga odlučio je da život sa morem nastavi kao skiper.  

U nastavku prenosimo dio razgovora koji je zabilježila Irena Mačić. 

Najprije, da pojasnimo ko je skiper. Šta je tvoj zadatak, koje su vještine potrebne da bi se bavio tim poslom i šta sve podrazumjeva?  

Skiper je zapovjednik broda do 100, 200 ili 500 tona. Odgovoran je za brod, članove posade i okolinu, prirodu.  

Od sedamdesetih godina prošlog vijeka nautički turizam se javlja kao jedan od najekspanzivnijih oblika turističke rekreacije, time i turističkog prometa. Višestruki ekonomski značaj, brojni oblici u kojima se javlja, prodor ka novim, do sada turistički neokupiranim prostorima – glavne su njegove karakteristike.  Ako znamo da Kotor, pa time i Crna Gora “živi” uglavnom od turizma, kakav je odnos grada i države prema privatnim prevoznicima ?  

Crna Gora se nalazi u srcu Mediterana, na raskrsnici kurseva od Hrvatske, Albanije, Grčke, Italije. Plovidba je u posljednjih 20 godina prosperitetna grana nautičkog turizma. Imamo divnu obalu, sigurne luke i vrlo autentični primorski pojas. Sve je više novih poslodavaca, ljudi koji se bave nautičkim turizmom, što svjedoči veći broj glisera, jedrilica, jahti, manjih brodova za prevoz putnika, mini kruzera. To je nova era u našem turizmu, ljudi masovnije bave tpom granom. Takođe, od velikog značaja su nam investicije u Crnoj Gori i nove marine kao što su: Porto Montenegro, Luštica bay, Porto Novi. Takođe imamo Luku Herceg Novi, Marinu Bar, Budvu i Kotor kao sigurne destinacije.  

Kako ocjenjuješ nautički turizam u našem gradu? Uvijek ima mjesta napretku na svim poljima, šta bi to prema tvom mišljenju bilo?  

Kotor je najsigurnija luka i marina u Crnoj Gori. Mislim da bi od velikog značaja bilo da se poveća kapacitet vezova za manje brodove, jedrilice i glisere do 24 metra. Postojao je nekad plan da se radi mini marina na Peluzici. Mislim da to Kotoru fali. Kotor je unikatan i malo gdje u svijetu možete da dođete brodom i da se vežete ispred vrata od Starog grada, da su vam u vidokrugu zidine i bedemi, kao kod nas.  

Kako se rodila ljubav prema moru? Ti si pomorac, a od prije deceniju i skiper. 

Kad je čovjek rođen na moru, onda mu je to u krvi. Mada nema pravila. Ja sam plovio na velikim brodovima i prestao 2008. Godine 2010. moj drug je kupio jedrilicu od 12 metara. To je bilo ispunjenje naših snova. Tada sam krenuo da se vozim sa njim i da učim jedrenje, koje sam zavolio. Takođe takmičarski duh regate je potpalio vatru ljubavi, tako da sam nastavio time da se bavim. I trebalo je dvije godine da vježbam sa drugima da bih mogao da stanem za kormilom i da znam da kažem drugim članovima posade šta da rade, koje su im obaveze prilikom jedrenja, i rekreativnog i sportskog. 

Rekao si da učestvuješ u regatama. Da li je među njima i Fašinada kup? 

Ranijih godina smo se trudili da idemo na sve moguće regate. Danas je kalendar regata jako bogat, kako u Crnoj Gori, tako i Hrvatskoj. Sve je mnogo dostupnije, ima više brodova.  

Malo je katamarana i jedrilica koje zapošljavaju skipere preko cijele godine, tako da sam odlučio da se zaposlim na motornoj jahti kao skiper.  

Zadnjih par godina rijetko učestvujem na regatama jer je turistička sezona duga, sa uvijek puno gostiju, tako da je sve manje vremena za tu vrstu užitka. Ali kad se u predsezoni i podsezoni ukaže prilika za jedrenjem, to se ne propušta. 

Ko čini tvoj nautički tim? 

Na jahti na kojoj sam zaposlen od 24 metra trenutno smo mornar i ja, a preko ljeta imamo i stjuardesu. Ona uslužuje goste i održava enterjer broda, dok smo mornar i ja zaduženi za održavanje eksterijera broda, vez, navigaciju. Naravno, na raspolaganju smo za sva pitanja gostiju. Tu smo da im učinimo boravak na jahti ljepšim. 

Šta podrazumjeva ponuda za plovidbu ljudima koji se odluče da plove sa vama? 

Većina ljudi, koji dođu na brod jedan ili više dana, je prvi put na moru. Dešava se, čak, da ne znaju ni da plivaju. Mi se trudimo da im pokažemo što više ljepota Primorja. Naša država ima mnoštvo plaža, tako da se trudimo budemo svaki dan na nekom drugom mjestu i svako veče u nekoj drugoj marini ili sidrištu. 

Šta se dešava kada su vremenske neprilike, koja su tvoja zaduženja tokom dana na brodu? 

Obično se prati vremenska prognoza. Tokom ljetnjih mjeseci od 20. juna do 15. avgusta, u većini slučajeva, vrijeme je stabilno i bez neverina. Dešava se da bude nevrijeme, budu razne situacije. Sigurnost je na prvom mjestu. U ovom poslu čovjek mora da isplanira sve korake unaprijed, jer jedna greška može skupo da vas košta. 

A kada je brod u luci, šta su onda tvoja zaduženja kada je u pitanju sigurnost? 

Kada imamo situaciju kao ovih dana sa jakim udarima vjetra i jaku kišu, dešava se da na svakih sat vremena moramo da otežemo konope, da pazimo na brod. Konstantno stanje pripravnosti. Nema odmora.  

U Kotoru je sreća što nema velikih talasa i velikog mora, pa nam je iz te perspektive olakšano.  

Šta savjetujuete onima koji se odluče da plove sa vama – kako se obući, šta ponijeti sa sobom? Znamo da su uslovi na moru drugačiji od onih na kopnu. Da li treba da imaju neku posebnu nautičku garderobu ili je dovoljno da sa sobom ponesu laganiju i topliju garderobu za uslove na moru?  

Imamo dvije kategorije brodova. Što se tiče jedrilica i katamarana, na njima je čovjek više izložen vremenskim neprilikama, vjetru i moru, te je samim tim zahtjevnije boraviti na moru. Trebala bi oprema koja podrazumijeva jakne, pantalone, kape, UV majice za zaštitu od sunca. U jahting turizmu je to malo drugačije. Na svakoj jahti imate klima uređaje, tende za sunce. Ukoliko dođe do nevremena ljudi su potpuno sigurni unutar plovila.  

Koje su predispozicije potrebne da bi se neko bavio tim poslom? 

Mislim i na fizizičku i psihičku spremnost. 

Posao skipera je veoma izazovan. Vi ste direktno odgovorni za brod, okolinu i za ljude koji su na brodu. Čovjek treba da bude predostrožan, veoma sposoban, bez ishitrenih odluka, bez panike. U svakom momentu čovjek mora da misli par koraka unaprijed. Kod mene na brodu je npr. striktno zabranjeno da se lupa, viče i trči. Jer kad je neka nepredvidiva situacija, ukoliko jurite da to što prije riješite, bilo kakva mala povreda može dovesti do ozbiljnijih problema. 

Koliko se razlikuje plovidba na prekookeanskim brodovima i na jedrilicama i katamaranima, jahtama u nekom malo zatvorenijem području? 

Svjetska navigacija prekookeanskih brodova je posebna priča. Ko je nije iskusio, teško o tome može da ima dojam. Teško je, ne zovu ga džabe “hljeb sa devet kora”. Ljudi su dugo na moru. Danas su to, većinom, brze linije, brze operacije u lukama. U 20. vijeku ljudi su imali priliku da, kada dođu u neku luku, ostanu desetak dana i upoznaju ljude, kulturu, grad. Danas, ukoliko imate vremena par sati da izađete, obično odete da kupite nešto i brzo se vraćate na brod. Zahtjevno je i teško. Ugovori su većinom po pet ili šest mjeseci. Nautički turizam je “pležer” varijanta. Ljudi idu na top destinacije, obilaze lijepa mjesta, plaže, pejzaže, gradove, marine, što na velikim brodovima nije slučaj. 

Kuda plovite, koliko traju putovanja i koliko je jedrenje sigurno? 

Sigurno je koliko ste hrabri i koliko ste mudri. Nema pravila. To je opasan i skup sport. Profesionalno jedrenje je vrlo ekstremno. Došla je nova era i nova dimenzija jedrenja, katamarana, trimarana i monohalova. Danas ljudi koriste fojlove. To su ozbiljne brzine brodova i tu su uključeni ozbiljni treninzi. To su ljudi koji se isključivo time bave u životu. Sportsko jedrenje je jako zahtjevan vid sporta, nema opuštanja. 

Pitali ste me za rute. Mi tokom ljeta plovimo obalom Hrvatske, Grčke, Italije, Albanije. To je sve daleko 200 ili 300 milja. S obzirom da planiramo putovanje, ono traje ne manje od sedam ili 10 dana.  

Čula sam od kotorskih pomoraca da je plovidba po Mediteranu jako zahtjevna. 

Jeste. Mediteran je nepredvidiv. Zna da bude vrlo opasan. Kao i Jonsko more, Jadran. Jaki udari vjetra, lokalne nevere, kratki talasi. 

Šta se dešava u situacijama kada neko dobije „morsku bolest“, a nalazite se na pola putovanja? 

Dešava se i to. Svaki brod ima brodsku apoteku. Ima osnovni spisak ljekova za razne tegobe koje se mogu dogoditi na brodu. Imali smo priliku da idemo na regatu “Terra di Mare” iz Barija do Herceg Novog. Naš drug, kapo koji plovi godinama na prekookeanskim brodovima, nije mogao da podnese more do Barija, iako to nije bilo ništa strašno.  Što se tiče morske bolesti, može se desiti svakome. Postoje ljekovi koji se piju obično prije nego što se izađe na more, jer su tada mnogo djelotvornije. 

Plovidba se ne prekida zbog toga? 

Ne prekida se. Planira se putovanje i ukoliko je nevrijeme i planirate da izađete na neko veliko more, onda se ne isplovljava, već se sačeka da se smiri, pa se krene dalje. Kada su u pitanju manji brodovi može da bude nelagodno kako za posadu, tako i za putnike. 

Kako izgleda taj život na moru, možeš li nam opisati… šta jedete, gdje spavate… kako to sve funkcioniše?  

Vi ste tu 24 časa dnevno. Plovi se, nekad naveče u marinu, nekad na sidro. Desi se da bude jakog vjetra. Onda nema spavanja, na stand by ste konstantno. Turisti vas pitaju gdje da jedu, gdje da se kupaju. Tako da je vrlo zahtjevno, ali i interesantno. I odmor za dušu za one koji to vole, ali i iscrpljujuće. Poslije četiri, pet mjeseci sezone i takvog jakog tempa izgubite koncetraciju. Potrebno vam je mjesec dana da se nakon toga odmorite. 

S obzirom na globalni karakter, uslužnu orjentisanost, turizam i pomorstvo su djelatnosti koje su bile teško pogođene pandemijom koronavirusa. Kako se ona odrazila na vaš rad?   

Mi smo imali punu sezonu. Na samom početku pandemije koronavirusa bilo je jako sablasno, jer izađete na more i nema nigdje nikoga. To je izgledalo vrlo tužno. S druge strane je bilo jako interesantno, jer nije bilo gužvi, čak ni na najaktuelnijim mjestima za kupanje i sidrenje. U špicu sezone, ukoliko hoćete da nađete dobro mjesto za svoje plovilo, morate da poranite oko 9  sati ujutru, a u koroni kada god dođete u toku dana nađete slobodno mjesto i to je stvarno bilo divno. I manje je bilo gužvi na moru, manje skutera, barki. S jedne strane je prijalo, s druge strane jako sablasno i tužno. 

Nautički turizam je, ipak, u periodu pandemije koronavirusa, ispostavilo se, najbezbjedniji oblik turizma, jer se dešava u kontrolisanom okruženju, sa porodicom i prijateljima, ne morate biti u velikim hotelima sa puno ljudi.   

Svako ko ima barku, kada izađe na 50 metara od obale, osjeća se drugačije, mirno je, tiho, bez buke. Slobodni ste, sami sa morem. U pandemiji, da bi ljudi izbjegli velike gužve, gradove, hotele odlučuju se za nautički turizam, gdje su sami sa porodicom na moru, bez velikog kontakta sa drugim ljudima i to se sigurno ispostavilo kao dobar potez - bijeg iz grada, iz urbane sredine i kontakta sa drugim ljudima, koji ih mogu zaraziti. 

Vlada mišljenje da je nautički turizam jako skup, ali koji je zapravo cjenovni rang?   

Pa jeste, za naše prilike je skup. Mada danas su skupi i vidovi nekog drugog turizma. Danas iznajmite jedrilicu za porodicu za 700, 800 eura na dan. Takođe, to je i cijena rente neke vile dnevno na malo boljoj lokaciji i slično. Nautika je sami luksuz, tako da je to uvijek bilo skuplje. To su stanovi na vodi, putujuće kuće. Tako da su uvijek bile veće cijene. Za nekog ko ima novaca, nije mu problem da izdvoji za nautički turizam, ali za naš standard izdvojiti toliki novac za putovanje je jako zahtjevno.  

Da biste se bavili tim poslom potrebno je, između ostalog, da poznajete more, da ga volite, te da poznajete meteorološke prilike?   

Što bi rekli:” Svaka škola se plaća”. Ja sam završio nautiku, pa mi je to malo bliže. Ima ljudi koji su iz neke druge branše prešli u nautički turizam i dosta se dobro snalaze. Čovjek mora da voli more, mora da se boji mora id a ga poštuje. Vrlo je nepredvidivo. Nikad ne znate šta se može desiti na moru. Uvijek kada isplovljavate, to radite se nekom dozom straha da sve bude kako treba, da nema problema, povreda, a naravno i da se ne uleti u neku vremensku nepriliku koja može biti vrlo nelagodna, nekome kobna. Dešavaju se tokom ljeta, obično poslije 15. avgusta, nepredvidivi neverini. To su lokalne nepogode koje veliki sajtovi i meteorološke stanice ne mogu da predvide. Meteorologija je matematička nauka koja je bazirana na sakupljanju podataka i takođe je uvijek nepredvidiva. Kažu da nikad mirno more nije iskovalo dobrog pomorca. Nepredvidivo, opasno i treba poštovati i bojati se mora. I uživati u njemu istovremeno. 

Opširniji razogovor sa skiperom Mirom Milovanovićem možete poslušati u repriznom izdanju emisije “Život je more” u četvrtak, 7. aprila od 19 sati i 30 minuta na gradskim talasima. 

Foto: privatna arhiva